E-sigurnost, ehehe sigurnost

Počeh ja da čitam šta je onaj, ona prokletinja E-sigurnostŠikanja pisao kod njega na blogu. Ono kao e-sigurnost. I kad se tad nisam šlogirao nikad neću. Lupa čovek kao Maksim po diviziji. Što bi Englezi rekli: „Strike like Maxim over division„. Sve neki katastrofični scenariji. Svi nešto muvaju, špijuniraju, hakuju, kradu… Te nemoj da ostavljaš ime i prezime, te nemoj jmbg, te nemoj email, nemoj da klikćeš, nemoj da talasaš, da srčeš, da prdiš, da dišeš… Pa šta bre smem?
Наставите са читањем

Sladoled, sladoled, više voda nego led…

Dok sam bio klinac, preko leta sam obično išao u ćaletovo rodno mesto. Jedno selo izaSladoled, sladoled, više voda nego led - Pazljivo lizite Šapca. Mali divljak pušten sa lanca. Milina! Sećam se i svog uzbuđenja kad sam prvi put video sladoleddžiju. Pravog sladoleddžiju. Kao u crtaćima. Na triciklu sa bunkerom za sladoled, kog je vozio ulicom i vikao: „Sladoled, sladoled! Više voda nego led!“. Iako sladoled i nije bio nešto, ceo taj doživljaj je bio fanscinantan za mene. Dete sa asfalta. Наставите са читањем