E-sigurnost, ehehe sigurnost

Počeh ja da čitam šta je onaj, ona prokletinja E-sigurnostŠikanja pisao kod njega na blogu. Ono kao e-sigurnost. I kad se tad nisam šlogirao nikad neću. Lupa čovek kao Maksim po diviziji. Što bi Englezi rekli: „Strike like Maxim over division„. Sve neki katastrofični scenariji. Svi nešto muvaju, špijuniraju, hakuju, kradu… Te nemoj da ostavljaš ime i prezime, te nemoj jmbg, te nemoj email, nemoj da klikćeš, nemoj da talasaš, da srčeš, da prdiš, da dišeš… Pa šta bre smem?
Наставите са читањем →

Sladoled, sladoled, više voda nego led…

Dok sam bio klinac, preko leta sam obično išao u ćaletovo rodno mesto. Jedno selo izaSladoled, sladoled, više voda nego led - Pazljivo lizite Šapca. Mali divljak pušten sa lanca. Milina! Sećam se i svog uzbuđenja kad sam prvi put video sladoleddžiju. Pravog sladoleddžiju. Kao u crtaćima. Na triciklu sa bunkerom za sladoled, kog je vozio ulicom i vikao: „Sladoled, sladoled! Više voda nego led!“. Iako sladoled i nije bio nešto, ceo taj doživljaj je bio fanscinantan za mene. Dete sa asfalta. Наставите са читањем →