Mlada jaretina u službi ekologije

U vreme svog razvojnog puta jedno vreme sam radio kao električar. Ono, banderaš… Antonije Banderaš i tako to…
Nisam se penjao na bandere. To je jedino što tad nisam radio. Ali zato sam obišao sve bitnije zgrade kod nas. Od podruma do krova. Vrlo je interesantan pogled sa krova Narodne banke na Slaviji. Najviša tačka na kojoj sam bio je 60-70 m, krov čeličane. Najniža -24 m uljni podrumi u toploj valjaonici. Наставите са читањем

Uspomena na vojničke dane

Mnogi od nas isto kao u Đoletovoj pesmi imaju hroničnu upalu zgloba, kao uspomenu na vojničke dane. Ja kao pravi baksuz sam u vojsku otišao sa hroničnom upalom zgloba.

Svi mi imamo po neku uspomenu iz vojske. Prsluk, džemper, čarape (one debele dokolenice), kapu, oznaku za kapu ili gaće.  Da gaće! Bokserice, one grube koje te  svakim korakom podsete da si muško. Sve te materijalne stvari dođu i prođu. Zaglave se negde po budžacima, izgube se u selidbi ili ih prosto moljci pojedu od stajanja u ormanu. Bitnije od tih materijalnih stvari su uspomene. Toga bar svi imamo i više nego dovoljno. Vremenom ih se sve manje i manje sećamo, ali će uvek biti tu sa nama. Usput jedan savet za žene. Ni u kom slučaju ne pokrećite temu vojske ako ste u društvu više muškaraca. O toj temi mogu pričati danima. Наставите са читањем

Moja najbolja drugarica Z L O

Mislim da sve religije sveta imaju svoje zlo biće. Neke religije ga personifikuju sa nekom realnom životinjom, neke sa izmišljenom a neke sa mitskim bićem. Za njega postoje razna imena: đavo, demon, satana, lucifer, pali anđeo, šejtan… Ja ga zovem jednostavno terminom koji ga svuda indetifikuje, a to je Z L O. Наставите са читањем

null poezija

Dve stvari koje nikad neću razumeti jesu džez i poezija.

null poezija - peroKada sam se rodio glava mi je toliko bila puna da je pretila da eksplodira. I doktori su pitali moju majku šta da odstrane da ne bi došlo do eksplozije. I ona rekla „ajd taj džez, i tako ničemu ne služi a i izlazi iz mode. I još nešto što Vi hoćete“. I tako sam ja postao operisan od poezije i džeza. Наставите са читањем

Sladoled, sladoled, više voda nego led…

Dok sam bio klinac, preko leta sam obično išao u ćaletovo rodno mesto. Jedno selo izaSladoled, sladoled, više voda nego led - Pazljivo lizite Šapca. Mali divljak pušten sa lanca. Milina! Sećam se i svog uzbuđenja kad sam prvi put video sladoleddžiju. Pravog sladoleddžiju. Kao u crtaćima. Na triciklu sa bunkerom za sladoled, kog je vozio ulicom i vikao: „Sladoled, sladoled! Više voda nego led!“. Iako sladoled i nije bio nešto, ceo taj doživljaj je bio fanscinantan za mene. Dete sa asfalta. Наставите са читањем

Tucanje

Ovih dana Uskršnjih praznika čuo sam različite izraze, a čuću ih verovatno još. Kucanje, čukanje, lupanje… Pravi izraz je tucanje. Tucanje - Crnogorac ofarbao jaja
Kucanje, čukanje su radnje koje za cilj imaju proizvođenje buke. Tucanje je destruktivna radnja koja za cilj ima da se polomi nešto. Kucaš na vrata da bi proizveo buku i da bi te neko čuo. Kod čukanja je slično. Međutim, tucaš kamen da bi ga usitnio, tj. polupao. Tako je i za jaja, pa je zato tucanje pravi izraz. Наставите са читањем

Đavolja posla 2/2 – Da se čovek prekrsti

U dogovoru sa Anom iz prethodnog post-a, zapucam ja iz Beograda za Kragujevac. Sat, sat i po i eto me tamo. Još sa brda, par kilometara pre Kragujevca, ugledah krst i pomislih: „Aha, napokon stigoh“. Na samom ulasku na sredini prvog kružnog toka, stoji Đavolja posla 2/2 - Da se čovek prekrstitaj problematični krst. Puno kritikovan u javnosti. Zbog izgleda, para, potrebe da tu stoji, i raznoraznih drugih osnovanih i neosnovanih primedbi. Kada sam prišao, pomislih i ja: „Ah Bože, kakvi seljaci! Vidi kakva kičerica.“. Bez obzira na sve, zaustavim ja ispred njega da slikam. Treba mi dokaz da sam stvarno bio u Kragujevcu. Jer ako ne „metnem“ sliku na fejsbuk, kao da nisam ni bio. Наставите са читањем